Rock&Off intervju – Nika Turković

Donosimo seriju intervjua polaznika Male škole Rock&Off novinarstva s nominiranima za treću dodjelu Nagrada Rock&OFF!

Draga Nika, dobro nam došla i prije svega, čestitke na nominacijama za Rock&Off nagradu!
Pozdrav svima i puno hvala! Moram reći da mi je ovo jako velika čast i nikad nisam mislila da bih ja upala u ovu skupinu, nazvat ću to, „superkul“ ljudi zato što je jako raznovrsno, ali evo, jako sam počašćena.

Drago nam je! Da se odmah nadovežem, što misliš o Rock&Off-u kao konceptu i, pa usudim se reći, još uvijek relativno novom projektu na glazbenoj sceni?
Mislim da je svaki ovakav projekt prijeko potreban i koristan. Pogotovo ovaj koji obuhvaća, ajmo reći, malo više underground scene na našoj glazbenoj sceni. Meni je zato posebno drago da sam ja uopće ušla u ovaj izbor zato što baš mislim da ovdje nekako do izražaja posebno dolazi ta mjuza koja je, onak', najposebnija na našoj sceni. Nije nešto što je nužno komercijalno, nego je nešto što ima svoj strani prizvuk, a na našem je tržištu. I zbog toga mislim da se po tim nekim hrvatskim standardnim pravilima ne mora nužno slagati sa svima njima na našoj glazbenoj sceni, ali mislim da je baš zato to jedna od najbolje i najposebnije glazbe na našoj sceni. I definitivno mi je drago da imaju ovako nešto da to sve nekako objedine i obuhvate na godišnjoj razini.

Misliš li onda da je Rock&Off možda najbolja platforma za promociju alternativne glazbene scene?
Definitivno! Da, dapače. Znači, ovo je super mjesto što se tiče i samog održavanja i samog eventa i nekih partnera koji to prenose i koji na tom cijelom projektu surađuju. Tako da definitivno, svatko tko ovdje dobije neku priliku za nekakvu vrstu pokazivanja, mislim da je to za tu scenu posebno i jako prijeko potrebno.

Što za tebe konkretno znači ova nominacija i je li ti to prva nominacija?
Da, to je moja prva Rock&Off  nominacija i sjećam se da sam bila na Rock&Off nagradama, mislim, prije dvije godine. Ili prošle godine? Vrijeme je čudan koncept u posljednjih par godina. (smijeh) Da, bila sam na jednom koncertu koji je tada sadržavao publiku i bio je u punom sjaju i već mi je tad to bilo k'o da sam otišla na neki rock koncert, ne znam, u Londonu kad sam znala ići na takve stvari i to mi je stvarno bilo iskustvo. Tako da da, ovo je moja prva nominacija i baš sam počašćena. I dobiti tako neku nagradu, tko god ju dobije, od svih ljudi koji su u svim kategorijama nominirani, mislim da je to stvarno nešto na što treba biti jako ponosan.

Ova nagrada je specifična po tome što žiri sačinjavaju novinari koji ne moraju nužno biti glazbeno obrazovani. Umanjuje li to, po tvojem mišljenju, tu nagradu u odnosu na ostale nagrade u kojima postoji stručni žiri i stručni glazbenici?
Ne bih rekla zato što svako mišljenje je subjektivno. Bilo da se radi o nekom obrazovanom glazbeniku ili nekom tko nema nužno glazbeni background. Čisto je poanta da se nekome to osobno svidi i da netko na temelju određenih ljudi, glazbe i nekih različitih kategorija koje se pred njim nalaze, odabere ono što se njemu najviše sviđa i za što vjeruje da je nekako perspektivno, ima neku budućnost i nekakvu nadu za promjene na hrvatskoj glazbenoj sceni.

Ti si konkretno nominirana u kategoriji Veliki prasak godine i u kategoriji Nagrade publike. Prema tome, pretpostavka je da je prošla godina u glazbenom smislu bila jako burna. Možeš li ukratko predstaviti svoj glazbeni rad u posljednjih godinu dana?
Pa prošla godina je bila jako nereprezentativna za sve glazbenike, ja bih rekla, ali za mene je to bila prva otkad sam počela ispočetka na hrvatskoj glazbenoj sceni u, nazovimo to, „odrasloj dobi“ svojega života. Ja sam odabrala najgoru godinu, a možda je to bila i najbolja stvar jer mi se čini da je taj rad koji smo mi prošle godine ipak uspjeli odraditi ostao stvarno zamijećen. Puno se tu i nekako nominacija za mene ove godine dogodilo... Ne znam, jako mi je to nestvarno i ne znam otkud bih počela. Ja sam prošle godine uspjela izdati tri singla od kojih su dva stvarno napravila super uspjeh, ovaj jedan je po meni isto napravio super uspjeh, ali malo manje u usporedbi s ova druga dva i, stvarno, nekako sam prošle godine osjetila tu našu industriju, kako to sve funkcionira, osjetila sam što znače sva ta odricanja, ulaganja, rad, krvavi rad, ali opet i ta cijela velika ljubav koja se iza toga krije. Tako da, u ovoj protekloj godini koja je, ponavljam, bila iznimno teška za glazbenike, možda i najteža i nekako najneplodnija, ovakve nas stvari poput ovakvih nominacija ipak malo potapšaju po ramenu i kažu: you're doin' good.

Kad si već spomenula prošlu godinu, je li te i na koji način ova cijela situacija sputala, npr. u objavljivanju singlova, ili je sve ipak išlo po planu?
Pa ja sam, evo, s prošlom godinom završila svoj trogodišnji agencijski staž. Znači da sam imala od 9 do 5 posao, tako da sam zapravo uz to sve što sam radila imala konkretan i točan plan koji mi niti korona nije mogla pokolebati. To je bilo: singl u drugom mjesecu, singl u šestom mjesecu, singl u jedanaestom mjesecu i to se dogodilo. Ja sam stvarno stroga planerka i mislim da u okolnostima u kojima radiš day job svaki dan moraš planirati, inače stopiraš kreativu, stopiraš bilo kakve mogućnosti i vrijeme ti samo leti. Tako da ja mislim da meni prošle godine nije ništa od neke te svjetovne situacije uspjelo pokolebati planove. Malo mi je umanjilo mogućnost da tu svoju glazbu live podijelim sa slušateljima i bilo kim tko je tako nešto želio, ali svakako mislim da, bez obzira na sve, mi smo imali jasan cilj i išli smo za tim i, na kraju krajeva, upravo u toj situaciji mislim da je ljudima glazba bila prijeko potrebna, pa još i to uzeti bilo bi krajnje sebično.

Ako je suditi prema broju pregleda na Youtube-u, ako je to nekakvo mjerilo uspješnosti, onda bih rekla da si bila vrlo uspješna.
 Ja volim reći da su brojke tako nekako relativne i to može značiti svašta ili ništa, bile one velike ili male, al' ja sam sa svojim brojkama stvarno zadovoljna. One su nekako jedna baš lijepa preslika toga kol'ko smo se zapravo potrudili, kol'ko smo uložili i kol'ko je nekako to lijepo prihvaćeno. I stvarno sam na tome beskrajno zahvalna.

Da se vratim na samu nagradu, pretpostavljam da si upoznata s konkurencijom. Što kažeš na konkurenciju i općenito na te mlade ljude koji se tek bore za svoje mjesto?
S obzirom da u ovom cijelom nagrađivanju ima puno i mlađih i možda ne tako mladih izvođača, ali koji su se kompletno pofriškali i pokrenuli nekakav sasvim drugačiji đir i jednostavno to je ljepota glazbe. Ja sam upoznata gotovo sa svima iz svoje konkurencije, a evo i super prilike da se upoznam i s ostatkom koji nisam znala jer, kao što sam rekla, mislim da je ovo super mjesto upravo za to. Ja bih rekla da su svi u ovoj konkurenciji ekstremno zanimljivi, svi su jako specifični i uopće ne znam kako će naš stručni sud odrediti išta jer svatko je u svojoj kategoriji, rekla bih, fakat super. Tako da, neću iznositi nikakve favorite, ali mislim da će, koga god odaberu, izabrati dobro.

Misliš li možda da postoji netko na glazbenoj sceni tko nije upao u sve ove kategorije, a zaslužio je?
Pa, ima jako puno ljudi, mladih ljudi pogotovo. Ima takvih mladih ljudi koji su počeli kad i ja i znam da još nisu došli do gdje bi željeli da su došli. Tako da, ne znam bih li htjela nekog imenovati posebno da se ne bi netko drugi uvrijedio, ali ima baš kod nas jako puno i izvođača koji pišu englesku glazbu koja ima apsolutno svjetski prizvuk. Znam da su neki bili na ovom i prošle godine, tako da mi je i to drago. Ima stvarno jako puno mladih i nažalost je tuga to što može samo biti dvoje, troje, četvero po kategoriji jer ja mislim da bi trebalo biti barem desetero, ali ona bi ljudi imali jako težak posao. Tako da, sigurno ih ima i mislim da će ih sigurno i biti sve više i više i to mi je drago zato što se napokon krećemo, napokon mijenjamo nešto, napokon nismo svi statični. Mladi ljudi su jako hrabri u zadnje vrijeme i to mi je najljepši dio cijele ove trenutne situacije. Rade što žele, kako žele i kako oni vide tu svoju glazbenu viziju, a ne kako im netko drugi sugerira. Mislim da će svi oni doći na red, samo je pitanje kol'ko će jako gristi i ko'lko će se jako boriti jer, na kraju krajeva, to je jedna velika velika borba.

U ovom smislu što si navela za posebnost glazbe mladih ljudi, rekla bih da je tvoj glazbeni izričaj dosta specifičan i da dosta eksperimentiraš s glazbom. Otkud crpiš to, odnosno možeš li reći malo više o bazi koju si stekla u Londonu?
Ja sam se zapravo u Londonu razvila prvo k'o čovjek jer prije tog nisam bila uopće živa. Tako da sam se nakon toga nekako posložila i shvatila tko sam i što sam i tek onda sam mogla sagledati i razvijati svoju glazbenu personu. Tek sam tad počela slušati glazbu. Počela sam ići na gigove, na koncerte, počela sam otkrivati pregršt artista koje nisam nikad čula, nikad vidjela. Tamo su mi bili pod nosom. Cijeli moj fakultet ih je bio pun, svi moji prijatelji su ih slušali, na svakom kutku je bio neki gig na kojem je neki od njih pjevao. Sjećam se svog prvog koncerta kad sam slušala Bangs ili Matt Corbyja ili Oh Wonder – to su bili moji game changers. To je bilo nešto što me izulo iz cipela i kao, ono, Isuse i Bože, pa to ja moram radit'. Tako da, ja bih rekla da ja točno znam što ja volim i što ja želim slušati i nekako uvijek kad pišem pokušavam to pretočiti jer ne želim stvarati nešto što ja ne bih htjela stoput poslušati bez obzira što je to moj glas. Nažalost, moram nekad začepiti uši. Ali nekako je to moj cilj. Ja želim stvarati ono što ja želim slušati jer znam da ljudi poput mene ima mnogo i znam da ljudi koji vole slušati stranu glazbu u Hrvatskoj nekad teže pronalaze to, al' na hrvatskom jeziku.

Otkud ta ideja? Ti si jedna od rijetkih koja ima taj suprotan smjer od engleskog ka hrvatskom?
Da! Zato što je meni bilo kontra. Ja sam prvu pjesmu napisala na engleskom sa 7 godina i ja ne znam zašto, ali jednostavno nekad sam kao znala razmišljati na engleskom, jako sam ga rano naučila i puno sam filmova gledala. Jednostavno smo bili pod utjecajem svih medija i jako sam živjela taj svoj mali fantasy na engleskom jeziku. I pogotovo, odeš u London, studiraš, apsolutno si okružen 24/7, moraš isporučiti dvije pjesme tjedno, sve moraju biti na engleskom i to je ono, mašina, štancanje. Jednostavno sam se toliko uljuljuškala u taj engleski jezik da se nisam više morala uopće izazvati i bilo mi je dosadno. Kad sam se vratila tu znala sam, ako ću početi pisati na engleskom, da ću možda ostati u toj nekoj međusferi u kojoj neću biti jako percipirana od hrvatske publike jer neće znati jesam li strankinja ili Hrvatica, a možda ni od hrvatskih radija i medija jer što će njima sad to. Nažalost, je to kod nas još uvijek tako. Tako da sam se nekako odlučila izazvati. Prvo da vidim dal' ja to mogu i dal' ja mogu napraviti da nešto na hrvatskom meni zvuči lijepo od mojih misli, a onda sam htjela vidjeti može li se ta glazba, koju ja želim slušati i želim raditi na hrvatskom, prenijeti i imati sličan, ako ne i isti efekt. Tako da, rekla bih da je to bio jedan izazov samoj sebi, al' drago mi je da sam se nekako u to ubacila.

Vidjeli smo da možeš i da to jako dobro radiš, tako da ti čestitam na tome! Sad si tu gdje jesi i jesi li za sada ostvarila taj svoj dječački san da se baviš glazbom?
Pa evo, s obzirom da sam sada u tom full time službeno, rekla bih da jesam. U smislu, nisam ga ostvarila, ima još jako puno da ga kompletno ostvarim. Život je putovanje, učenje iz dana u dan, ja svakih deset minuta naučim nešto novo... Rekla bih da imam još jako puno i samo ću reći da sam sretna kako sve ide. Sretna sam na koji način učim, sretna sam od koga učim, sretna sam što sve vidim da se oko mene događa, način na koji neke moje stvari utječu na druge i tuđe stvari utječu na mene i mislim da je, ono, najseljačkija izjava: Život je putovanje!, al' stvarno je. (smijeh) Stvarno je. Svaki dan si negdje drugdje, tol'ko toga je različito... Mislim da bi mala Turki Nika bila jako ponosna, ali ima tu još jako puno toga da bi ja kao ja bila jako ponosna.

Što je to što ima, odnosno koji su planovi za budućnost? Što je prvo na listi?
Pa, evo, za početak, htjela bih svirati, htjela bih da se taj bend oformi do kraja jer nikako da se to prošle godine izdešava. To mi je nekako moj prvi cilj i sad samo radimo nove stvari i želim što više, što raznovrsnije, što zanimljivijih tih suradnji koje sam i nekako stekla prošle godine ostvariti. Ima tu svašta što ja kuham i čemu se jako veselim, a i radimo na albumu koji bi početkom iduće godine, nadam se, trebao biti vani, za koji isto imam, ono, high hopes. Nešto ćemo i na engleskom ubaciti od mojih starih stvari jer ima nekih mojih slušatelja koji vole te engleske stvari od mojih početaka, tinejdžerskih godina. Tako da ćemo neke od tih stvari sigurno vratiti i dati im neki novi život. Stvarno se veselim i mislim da bi to mogla biti jedna lijepa priča.

Imaš li za kraj nešto za poručiti?
Imam za poručiti nešto, a to je da bez obzira čime se bavimo, glazbom ili bilo čim drugim, naučila sam da je jako bitno da smo jako iskreni i jako hrabri. Doslovce, to su jedine dvije stvari, a onda sve ovo drugo su male finese.

Divno. Hvala ti puno! Želim ti puno uspjeha u karijeri i nadam se da se vidimo na koncertima što prije!
I ja!

Petra Miloš

 

logo