Veeeeeliki intervju s The Siidsima!

Donosimo velike intervjue s sudionicima nedavno završenog Rock&Off Toura iz pera naše novinarke Petre Miloš! Na redu su The Siidsi, a intervju možete poslušati na Rock&Off radiju u subotu, 11.9. u 12h, u 20h ili u nedjelju, 12.9. u 12h.

 

Mnogi ih smatraju jednim od najperspektivnijih bendova koji su se svojim albumom „Brutalist“ upisali na listu najboljih domaćih izdanja u posljednjih nekoliko godina. Riječ je o Darku Terleviću i Stanislavu Grdakoviću koji čine electro-rock duo The Siids. Iako su, zahvaljujući raznim projektima, na glazbenoj sceni već dugi niz godina, The Siids je projekt kojem su trenutno u potpunosti posvećeni i u sklopu kojeg stvaraju glazbu po vlastitom guštu koja, po svemu sudeći, uspješno dolazi do sve šire publike.

S obzirom na vaše česte angažmane na Rock&Off platformi, može se reći da ste vi naši stalni i stari gosti. Budući da promatrate tu cijelu priču iznutra, kao sudionici, za početak, što mislite o Rock&Offu kao konceptu čiji je cilj progurati underground glazbu i približiti ju široj publici?

-          Stane: Pa što se nas tiče to je svakako projekt koji nam je drag i koji je onome što mi radimo pridao važnost i zapravo smo s vaše strane prepoznati i nekako medijski pogurani na sve moguće načine koji su nam i potrebni da dođemo do publike. To je oblik nagrade koji je strukovan i koji nam laska. Jedan album je iza nas („Brutalist“) s kojim smo jedne godine osvojili i nagradu, nakon toga smo bili nominirani, sad smo bili dio toura i, ono, što reć' nego vam zapravo zahvaliti.

Upravo ste u sklopu spomenutog Rock&Off toura nastupili u kutinskom klubu Baraka. Jeste li zadovoljni odazivom? Kakvi su dojmovi?

-          Darko: Pa super je bilo, stvarno. Cijela organizacija, dečki tamo u Kutini, bilo je ljudi... Stvarno je bilo sve sjajno i izvrsno. S obzirom na ovo sve vrijeme nesviranja, bilo je lijepo ponovno zasvirati i stati na pozornicu, pogotovo u tako neka mjesta u Hrvatskoj kao Kutina u koja ne bismo mogli doći i bilo je stvarno super.

Stane: Pa je, i zapravo je super prilika da smo mi došli na neko mjesto u koje vjerojatno ne znam kad bi stigli i 'ko bi nas i zvao, a s druge strane su i ljudi dobili priliku gore čut' nešto što je novo, možda i nepoznato i zadovoljni smo. Ljudi su zaista to slušali sa zanimanjem i bilo je baš cool.

Darko: Mogli su čuti i dva benda, onako, možda stilski malo različita što mislimo da je super kombinacija.

Na tom tragu, s obzirom na to da ste već dugo na sceni kroz razne projekte, koja je razlika u nastupima u ovako manjim sredinama u odnosu na veće gradove? Je li vam to važno ili je za vas nastup nastup?

-          Stane: Ma nastup je uvijek nastup. Sigurno nije nekakva drukčija priprema ili setup, različite playliste il' nešto. To je zapravo ista stvar. Ono što je meni fora kod ovakvih mjesta je da su ljudi možda i željniji nečeg što nisu čuli i drago im je da je nešto došlo kod njih doma i s te strane je meni to super. Ja volim takve koncerte.

Darko: U principu nikad ne znaš. Svaka svirka se razlikuje jer publika je različita i drukčiji feeling napravi. Ponekad te neke svirke znaju bit' bolje nego neke svirke u većim gradovima gdje je više ljudi. To je tako. Nije kalkulacija ni ništa. To se jednostavno tako desi.

Osim na Rock&Off touru, nastupili ste u lipnju i na Let's Rock festivalu u Šibeniku. Nekako se sve zarolalo. Kakav je osjećaj nakon dulje pauze ponovno stati na pozornicu i zasvirati, ali i ponovno proživljavati sve ono što se događa i iza pozornice?

-          Stane: Ta svirka u Šibeniku je bila prva nakon ove pandemije i nakon sto online nekakvih, nazovimo ih nastupa. Bio je to prvi koncert pred ljudima. I s jedne strane je fora jer osjetiš opet nekakvu, mogu reći, tremicu. Nešto se opet pokrene u tebi što je dobro i lijepo, a s druge strane možda i malo i stresno jer kad si uhodan u svirke, puno jednostavnije i glađe idu stvari, a ovako kad se ne svira dugo i onda se najedanput dođe, pogotovo na takav stage, na takav place, onda je... ma fora je! Drago nam je da se zarolalo bilo, makar sad čini se jako nakratko.

Da, nažalost. Kad smo već kod toga, ima li na vidiku još nekakvih datuma, planova za budućnost u ovom koncertnom smislu?

-          Darko: Trenutno nema ništa, ali u principu čujemo se s nekim drugim kolegama izvođačima koji govore da ih na svirke jednostavno zovu tri dana prije ili pet dana prije da li mogu tad i tad. Stanje je da se koncerti događaju zadnji čas, no nažalost, radi svih ovih mjera, znamo da će dosta koncerata baš tu u PGŽ-u otpasti. Tako da, teško je predvidjeti što će biti.

Stane: A još su dvojaka mišljenja dal' svirati s obzirom na uvjete i na organizacijske zahtjeve oko tih covid putovnica i što ti ja znam čega i onda je sad stvar i moralna. Hoćeš, nećeš, treba li, ne treba li...

Darko: Da. I onda je isto tako na organizatorima da li da riskiraju. Hoće li doć' ljudi ili neće doć' ljudi i koliko je to sve zajedno zapravo profitabilno. Mislim, to vuče jedno drugo.

Kako se vi kao glazbenici nosite s tim svim?

-          Stane: Pa ja bih kao glazbenik uvijek išao svirat', a kao čovjek bih ih sve poslao k vragu. I onda je to, ne znam... Petnaest minuta mi je ovako, petnaest minuta mi je onako, a mislim i da tko god kaže nešto drugačije zapravo je licemjer. Mislim da smo svi u nekakvoj konfuziji. Realno, ne bi trebalo svirat' pred nekakvim ljudima koji su odabrali nešto za razliku od nekih drugih koji to nisu, a s druge strane želimo i moramo svirat'. Tako da nije to lako.

Bez obzira na cijelu ovu situaciju, kod vas se radilo koliko se moglo raditi. Krenut ću od onoga što znam da se radilo, a to je činjenica da je u ožujku izišao vinil vašeg albuma prvijenca „Brutalist“. Otkud ideja za vinilom. Je li to otpočetka bilo u planu ili se spontano razvilo?

-          Darko: Pa želja za vinilom je postojala, naravno, od samog početka. S obzirom na to da smo ja i drugi veliki ljubitelji vinila, i dan danas ih kupujemo i skupljamo, kad smo dobili dojavu od izdavača da je to fizičko CD izdanje rasprodano, onda smo se odlučili da damo šansu i da napravimo vinil. Pogotovo zato što nas je dosta ljudi, kad smo okolo svirali, pitalo imamo li i vinil i onda smo rekli: Ajde da si ispunimo želju! I tako smo otisnuli limitirano izdanje vinila na 300 komada. To je izašlo u ožujku i isto je stvarno super prošla promocija i jako smo zadovoljni.

Imam osjećaj da se vinil nekako općenito sve više počeo vraćati i popularizirati. Što mislite zašto je to tako?

-          Darko: Jednostavno, izgleda da je došlo do nekakvog zasićenja. CD kao medij je recimo baš nestao, tj. imam osjećaj da ljudi više nemaju potrebu za njime, nemaju playere, u novim autima ga nema i streaming servisi vladaju trenutno kod mlađe generacije i onda mislim da im je taj vinil nekako, ono, opipljiv, fora, zanimljiv. A stari  fanovi su oduvijek bili fanovi vinila. Jednostavno je sad pitanje – ako ćeš fizičko izdanje, nećeš kupovat' CD nego ćeš uzet' vinil ili ćeš se pretplatit' na Spotify, Deezer ili što već. Mislim da je do toga došlo.

Stane: Imaš mjuzu na telefonu i imaš najfizičkije.

Darko: Imaš najfizičkije, koji je meni dan danas impresivan. Kad uzmeš taj komad, imaš likovno oblikovanje i sama ploča po sebi za koju treba ipak malo vremena kod slušanja i okrenut' na drugu stranu i tako. Iziskuje jedno možda kvalitetnije vrijeme za slušanje glazbe.

Kažete da ste i sami ljubitelji vinila. Što se onda može naći u vašoj kolekciji? Što je možda najzanimljivije ili vama najdraže?

-          Stane: Ja vam to neću reć'. (smijeh)

Darko: A stvarno, ima svašta.

Stane: Ima svega. Mi glazbu slušamo preširoko i presvakako i tu se može nać' stvarno svega i u raznim periodima smo i u raznim fazama. Nemamo doma u kolekcijama samo onakvu glazbu kakvu sviramo, nego imamo glazbu općenito. Što god je dobro, tu se može nać'. Morate navratit'.

Može! Pazite što ste rekli!
Isto tako nedavno ste snimili ogoljenu verziju posljednjeg singla Moments of Laughing u riječkoj Palači Modello. O čemu je zapravo riječ i zašto baš ta pjesma i baš to mjesto?

-          Darko: Pa, jednostavno je taj prostor odgovarao toj verziji onako kako je ona zamišljena, a i imao je pravi koncertni klavir. Znači, to je bio uvjet – da nađemo dvoranu koja ima klavir, a takvih je par u gradu. I odlučili smo se na palaču Modello koja je stvarno impresivna i ima dugu povijest, čak i riječku rock povijest gdje su, nemojte me sad uzet' za ozbiljno, mislim '78. Parafi imali svoj prvi koncert i Termiti.

Tako da, stvarno je impresivno to mjesto i pasalo je atmosferi cijele pjesme, a nakon što smo snimili originalnu verziju uvijek je postojala i ta akustična verzija.

Stane: Kućna.

Darko: Da. Doduše, i kod drugih pjesama – Lovers, Wake – također postoje te nekakve intimne, akustične verzije...

Stane: Beats Running Down.

Darko: I Beats Running Down koju smo snimili lani na vrhu jedne riječke zgrade baš početkom pandemije i odlučili smo nastavit' s time. Jednostavno nam je to zanimljivo. Volimo radit' i imat' dva nekakva viđenja verzija pjesme. Imaš jednu tu albumsku koja je više klupska i imaš čisto ovu emotivnu, ogoljenu, uz klavir i nekakvu atmosferu.

Stane: Da, možda neke verzije gdje više dolazi tekst do izražaja. Ispada da na istoj pjesmi u tim nekim drugim oblicima i aranžmanima neke potpuno različite stvari isplivaju na površinu. Onda nam je to zanimljivo. Gušt nam je to.

Darko: Da, zanimljivo je. Uvijek je bilo zanimljivo naučit' pjesmu u nekakvom drugom aranžmanu. Pjesma je uvijek pjesma. Ako je dobra, bit će dobra kako god.

Kažete da imate iste takve verzije i za druge pjesme. Hoćemo li ih imati priliku čuti?

-          Darko: Pa Beats Running Down je već vani, a ove druge pjesme... Planirali smo nekakav akustični EP, ali obzirom da smo krenuli raditi novi materijal, onda smo to nekako ostavili sa strane, pa će to možda biti nekakav bonus. Mislim, nije vezano s vremenom.

Stane: A možda ćemo skupit' i s drugog albuma pjesme, pa ćemo složit'. Kako nam se bude dalo.

Darko: Da, al' ćemo sigurno jednom oficijalno izbaciti nekakvo izdanje. Ako niš' drugo, evo, sebi za dušu i ljudima koji vole to što radimo i u takvim verzijama.

Spominjete novi album. O čemu je riječ i kada možemo očekivati njegov izlazak?

Stane: Pa nekakve skice su bazno napravljene. Evo, sad sjedimo upravo u studiju. Nismo sigurni taktički kako zapravo odigrat' cijelu priču. Najvjerojatnije ćemo singl ili dva dati van na jesen. Uglavnom, izbacivat ćemo singlove dok se cijela priča ne otvori jer nam se s ovim albumom dogodilo da smo ga izdali i da je nakon dva i pol mjeseca sve živo pozatvarano. Zapravo i ovom albumu dugujemo nekakvu koncertnu promociju kako spada, a kako sad stvari stoje, bit će to za dva albuma promocija.

Bez obzira na to što vas je zadesilo to što je, imam osjećaj da ste i dalje postigli njime jako dobar uspjeh.

-          Stane: Pa jesmo. Mi smo njega puno svirali prije nego što je izašao. Znači, imali smo dosta promotivnih koncerata. Bili smo predgrupa malo jačim imenima i onda se na našu sreću tada već čulo za nas prije nego što je album bio vani. A u trenutku kad je album izašao, onda smo zapravo ubirali plodove ovoga što smo svirali prije.

Tako da, sad s ovim albumom nećemo imat' tu priliku jer sjedimo u studiju. Nažalost, nismo trenutno na koncertu, ali evo, nekako ćemo stvar po stvar davat' van, vidit' reakcije ljudi i čekat' šansu da odsviramo oba albuma kako spada.

Predstavlja li vam uspjeh koji ste postigli s „Brutalistom“ svojevrstan pritisak za daljnje stvaranje?

Darko: U jednu ruku da, u drugu i ne. S obzirom baš na tu stanku koja se desila prije godinu dana i više, nekako smo se opustili i više smo se bacili na samu kreativu i rad na pjesmama. I sada, da, definitivno, nekakav mali pritisak postoji jer uvijek su ta nekakva očekivanja. Ako je prvi prošao dobro, sad moraš opravdat' s drugim.

Stane: Da nije bio slučajan prvi.

Darko: Da, sad mora drugi bit': To je to! Svjetsko čudo! Al' ono, nismo opterećeni.
Stane: Na kraju priče okrenuti smo, kao i uvijek kad radimo glazbu, sami prema sebi. Onda ako to bude cool, bit će cool, ako ne bude cool, neće bit' cool.

Što možemo očekivati na novom albumu?

Stane: Ovaj album će biti intimniji od prvog, bit će malo...

Darko: Pandemijskog karaktera. Malo je slow, malo je neki mid tempo kao što je i cijelo stanje bilo tako.

Stane: Da, prilike diktiraju pjesme.

Darko: Al' nikad se ne zna. Možda se još izokrenemo  u zadnji čas jer sad je kao počelo, nešto je živnulo lagano... Nemamo još finalno da mora bit' kako je, tako da vidjet ćemo.

Stane: Da, rekli bi da se ne smaramo, a u stvari razmišljamo o svemu.

Spomenuli ste da radite pjesme kako vam dođu. Jeste li se onda vodili tom mišlju u jednom vašem, nazvat ću ga iskoraku, kad ste nedavno obradili pjesmu Parafa „Bez lica“ na hrvatskom jeziku. Otkud ideja za tim? Kako je došlo do toga?

-          Stane: Pa iskreno, do toga je došlo na upit našeg izdavača. Parafi su glazba uz koju smo odrasli direktno ili indirektno. To je u Rijeci ogroman bend, a i šire. I na upit izdavača bi li mi to radili, najprije smo sjeli i malo to preslušali. Darko je zapravo prearanžirao, remix je napravljen od cijele pjesme i poslije smo dodali vokalnu lagu i nekakvu svoju vibru i zapravo tek sam sad skužio da je ta pjesma genijalna.

 

Darko: Ideju osim izdavača dao je i Bojan Mušćet, začetnik kultnog riječkog magazina „Val“ koji je trenutno opet ponovno pokrenut. On je htio isto da baš probamo nešto napraviti s tom njihovom prošlogodišnjom pjesmom. S obzirom da stvarno Parafi i mi nemamo nekakvih dodirnih zvukovnih točaka, bio nam je izazov pristupiti tome. Zašto ne? Da! Iako opet imamo respecta prema njima i tako smo i pristupili tome, obzirom da je to stvarno bitan bend, da to odradimo dostojno, a opet da ima tu nekakvu našu i njihovu vibru. Mi smo prezadovoljni. Ustvari, čak mislim da je pjesma malo i previše prošla ispod radara jer je stvarno izvrsna, izvrstan tekst Vlade Simčića Vave i izvedba Pavice. Zadovoljni smo s time i voljeli bi da ljudi više čuju, ali dobro. Što je tu je.  

Vi ste zadovoljni, a jesu li oni zadovoljni? Kakvi su dojmovi?

Stane: Pa bili smo na promociji nekih njihovih vinila, pa su nas onako potapšali. (smijeh) Tako da sve je okej.

Darko: Da, oni su već pomalo stariji, u nekom svojem filmu, tako da nije baš da prate previše nešto ovo novije što se zbiva i događa, što je u neku ruku i razumljivo, ali da, zadovoljni su.

Stane: Dobro, nismo dobili batine. (smijeh)

Kad sam maloprije spomenula riječku palaču Modello, moram se jednostavno osvrnuti i na vaš vizualni identitet koji je jako specifičan. I u smislu video spotova i u smislu odjeće koja se čini onako običnom, ali...

Stane: Jednobojno!

(smijeh) Da, ali sve se to odlično uklapa i u spotove i nekako upotpunjuje cijelu glazbu. Nastavljate li u tom tonu i na novim stvarima ili radite odmak od toga?

-          Stane: To smo zapravo mi što se nekakve vizuale i estetike tiče. Ne vjerujem da ćemo radit' nekakav planski odmak. To što njegujemo je zato što nama video komponenta i audio moraju uvijek biti jedno. Video mora popratit' glazbu i po senzibilitetu i po feelingu. Oni moraju biti jedno i najbolje je kad zajedno funkcioniraju.  

Darko: Dakle, taj zvuk što radimo želimo što vjernije prenijet' i na sliku, isto tako i na live koncerte i na sve to što radimo da slušatelj odmah dobije neku viziju toga što se događa.

Rekla bih da je to u svakom slučaju prepoznato i da uspješno to radite.

-          Darko: Da, thanks. U tome su nam pomogli Kristijan Vučković s kojim surađujemo već dugi niz godina...

Stane: Ne oko odjeće, nego oko videa. (smijeh)
Darko: Oko videa, da, definitivno oko videa. A oko odjeće, da...
Stane: Ako bude slušao da ne govori šta ovi pričaju. (smijeh)
Darko: A ove videe u boji... Za ove prve nećemo reć' da nismo imali za boju. Trebalo je zaradit' boju.(smijeh) To je mlada Vinkovčanka Stela Mešić. I za live ove videe, kao i ovaj live u palači Modello je zaslužan Bojan Kukuljan. Evo, moram reći, to su ljudi koji su nam pomogli oko vizuala.

A za obleku?

Darko: A obukli smo se sami. (smijeh) Jako je kompliciran odabir boje i drugih stvari. Treba to moć', da. Koja će nijansa bit'...

Stane: Duo je, pa se još da. Da se moram sa šest ljudi dogovarat', onda je to već...

Darko: To smo imali prije, to nije bilo jednostavno, da.

Stane: Znao sam imat' i žute trapke. Treba to ponovit'.

Darko: Daa, i cvjetiće. Svega je bilo. K'o što pitaš što je sve u kolekciji vinila.

Stane: Ne ponovilo se.

Darko: Sve je u kolekciji vinila. Ne otkrivamo to, da ne bi....

Nekom drugom prilikom onda.

Darko: Čekaj sad druga ploča kad dođe.

Sada kad sve gledate s nekim odmakom i  uzmete u obzir sve kritike, možete li reći da je The Siids ispunio, prije svega, sva svoja očekivanja koja je imao s ovim projektom, da ide u dobrom smjeru i da ste zadovoljni time što radite?

-          Stane: Svakako da je. Znači, krenuli smo od nule, bez nekakvih kalkulacija i planova. Napravili smo si deset stvari po guštu, to sve skupa stavili na album, složili live setup koji se sastoji od nas dvojice plus puno tehnologije i nekako smo cijelu tu priču izgurali kako smo mislili i ono što smo dobili od feedbacka i kroz nagrade i kroz nekakve nominacije i kroz priče od ljudi pred kojima smo svirali, moramo bit' zadovoljni i bilo bi stvarno smiješno da sad ja pričam nešto drugo. Možda postoji minus tog cijelog pandemijskog momenta koji nam je malo skratio promotivni dio oko albuma, ali što se svega drugog tiče, prezadovoljni smo i zapravo nam je to sve skupa sad dalo poticaj da idemo snimat' dalje, da si proširujemo vidike i možda i mogućnosti i setupe za ovo što će tek biti The Siids u budućnosti. Mi, mislim, idemo dalje svojim putem koji će, nadam se biti bogatiji.

 

Darko: Da, možemo reć' da je već pet godina iza nas otkad smo praktički počeli te pjesme raditi od samog početka. Znači, od prekida s bivšom grupom Morso do, evo, albuma, vinila, do nagrada Rock&Off  i odsviranih koncerata... Mislim da je to u neku ruku čak pomalo i iznad očekivanja kad se sjetim kad smo tek krenuli s nekakvim skicama, pjesmama, nekakvim skromnim početkom i svime i da smo dobili publiku kojoj se to baš zaista sviđa.

 

Stane: Tako je! I napravilo je nekakav interes. I ti nam sad postavljaš pitanja o nečemu što smo mi radili intimno za sebe. Znači da je dobacilo do nekuda i to je super. Zahvalni smo!

Divno! Dragi dečki, hvala vam prije svega na izdvojenom vremenu, želim vam puno uspjeha u daljnjem radu, puno uspjeha s novim albumom i nadam se da ćemo se u budućnosti puno više gledati na koncertima nego online.

-          Stane: Pa to je najbitnije.
Darko: Također, da.

I vjerujem da ćemo se čuti kad budete opet nominirati za Rock&Off, a po svemu sudeći, bit ćete.

-          Darko: E to, to.

 

Stane: Ja se nadam. Idu nove pjesme, ako budemo opet u cijeloj toj priči, top! 

Autorica: Petra Miloš

logo