'Tko zna kako bi izgledao hrvatski rock 90-ih da se Tomo Šunjić, Denis Mujadžić i ja nismo 1992. počeli družiti pred dućanom u Preradovićevoj (danas ga više nema), gdje smo kupovali jeftino pivo i ispijali ga nasred ulice danas natrpane šminkerskim kafićima i buticima? Možda bolje, možda lošije, no zacijelo ne isto jer time što smo Šunjić i ja Denisu Mujadžiću – Denykenu iskrcali zadnju lovu koju smo imali za to da nam u BeSt Music Studiju snimi „Džinovski“ Hladnog piva, „Dorothy“ Overflowa i „Razdor“ Majki, uboli smo bingo na nepostojećoj hrvatskoj rock'n'roll lutriji. Prvo smo molili Boga da sve dobro prođe, no već prvi dani snimanja uvjerili su me da smo pametno uložili novac. Kako u Denykena, tako i u bendove koje smo izabrali. Koliko smo vjerovali Denisu, toliko je i on vjerovao nama pa je našoj netom pokrenutoj etiketi T.R.I.P. o svom trošku pridodao debi album Anesthesije čime smo pokrili sve do čega nam je bilo stalo: punk, rock'n'roll i heavy metal.
Vremenom je Denis postao ono što je hrvatskom i jugoslavenskom rocku u vrijeme novog vala nedostajalo – rasni rock producent. Naime, dobar dio albuma novog vala bio je potpuno neadekvatno i pogrešno produciran, premda je dio njih, paradoksalno, nastao u boljim uvjetima i skupljim studijima od onih u kojima su nastajali albumi hrvatskog alter-rocka 90-ih koji je ubrzo dobio egidu Fiju Briju generacije. Bendovi hrvatskog alter-rocka s početka 90-ih nisu imali mogućnost za razvoj, infrastrukturu i tržište kakvo su imali novovalni heroji, no jedno je sigurno – imali su boljeg rock producenta. I to u povučenom, strpljivom, tihom i mirnom Denisu čiji je producentski rad, koji se odlikovao glasnim, velikim, moćnim i panoramičnim zvukom, bio sušta suprotnost čovjeku koji je za miks pultom definirao sound naših vodećih bendova 90-ih.
Denis je postao trade mark za dobar zvuk. Imati potpis Denykena na ploči značilo je imati odličnu produkciju. Pips, Chips & Videoclips, Majke, Pivo, Overflow, Kojoti, Jinx i drugi najbolji su dokaz u prilog ove teze. S izuzetkom Gustafa, Leta 3 i Laufera, čiji su zvuk majstorski definirali Cukerić, Križaj i Trpkov, Denyken je produkcijom obilježio i definirao zvuk svim najvažnijim hrvatskim rock bendovima 90-ih. Denis je rock sound u ovoj zemlji narodnjaka pod celofanom dance zabavnjaka učinio ogromnim i gromoglasnim. Bez njega bi hrvatske rock'n'roll bendove 90-ih daleko slabije čuli. Ako bismo ih uopće čuli. Prvo, 1992. nam za tu lovu ionako nitko ne bi htio snimiti Pivo, Majke i Overflow, i drugo, ne bih ja baš lovu ni dao nekom majmunu u studiju koji se nije maknuo dalje od Dire Straitsa ili Simple Mindsa i gitare snimljene direktno u miks pult, uz ritam-mašinu umjesto bubnjeva i hotelski synth-tepih. To si mami doma produciraj!
Aleksandar Dragaš (iz knjižice za album „Denyken 15, Dancing Bear, 2004.)
Čovjek iz sjene zaslužan za mnoge uspješne karijere pod svjetlima reflektora
Denis Mujadžić - Denyken nesumnjivo je je jedan od najznačajnijih i najuspješnijih domaćih rock producenata u proteklih 35 godina. Brojne suradnje s domaćim imenima, ili Perom Lovšinom iz Slovenije, ostavile su neizbrisiv trag na ono što kolokvijalno zovemo modern rock.
Denykenov angažman rastao je s procvatom novog rocka devedesetih, na koji je, sudeći prema mnogim dokazima iz tonskog studija, utjecao podjednako kao i autori/glazbenici koji su pjesme napisali i albume snimali. Već i popis imena s kojima je radio svojevrsni je "who's who" hrvatskog rocka od devedesetih naovamo.
Pips Chips & Videoclips, Majke, Hladno pivo, Kojoti, Vatra, Jinx, Zabranjeno Pušenje, Nina Badrić, Severina, Rade Šerbedžija, Arsen Dedić, Laka, Quasarr, samo su neki od njih, a bilo ih je više od 300. Sa svima njima Denyken je radio nekoliko puta, a raspon postignutih rezultata - ne samo umjetničkih, nego i komercijalnih, što mjerimo utjecajem spomenutih bendova - smješta ga među najznačajnije protagoniste suvremene rock scene zadnjih desetljeća.
Denyken nije bio samo producent, već pravi suradnik u svim fazama nastajanje nekih od najznačajnijih albuma tog razdoblja, čovjek iz sjene bez kojeg rezultati ne bi bili niti izbliza isti, zaslužan za mnoge uspješne karijere pod svjetlima reflektora. S jasnim Denykenovim producentskim potpisom snimljeno je mnogo rock albuma kakvi su nam bili nasušno potrebni.
Pod producentskom palicom Denykena mnogi su potpisali svoje najbolje albume, a čak i njegove najnovije suradnje, poput one na samostalnom albumu Mile Kekina "Kuća bez krova" ili albuma Grette, govore da i dalje poštuje visoki prag kvalitete koji je postavljao od kada je devedesetih godina pomogao novoj domaćoj rock sceni isplivati na površinu.
Za svoj producentski rad Denis Mujadžić - Denyken nagrađen je sa šest Porina za šest različitih albuma, te sa tri novinarske nagrade Crni Mačak, kao najbolji rock producent. Prije dvadesetak godina, 2004., obilježavajući 15 godina karijere, objavljen je kompilacijski album sa njegovim najpoznatijim suradnjama "Denyken 15", a deset godina kasnije krenuo je s autorskim projektom suradnji "Bolaji Badejo".
Skorašnju 35. godišnjicu značajnog rada može adekvatno obuhvatiti samo neki višetomni CD box set, kao što niti Rock&Off nagrada za životno djelo ne može spriječiti iskusnog i sposobnog producenta da nastavi s poslom koji najbolje radi, onim iza miks pulta u tonskom studiju.
Hrvoje Horvat
