Donosimo najbolje radove ovogodišnjih polaznika Male škole Rock&Off novinarstva!
Je li Vojko Vrućina zapravo hrvatski Kanye West?
Čovjek piše apsurdne tekstove, ističe se svojim igrama s riječima, piše slikovnice, radi show na koncertima – ne vidim zašto ne bi bio hrvatski Kanye.
Vojko V se na domaćoj sceni istaknuo već godinama prije još kao član Dječaka i Kiše Metaka. Ipak, tek u njegovoj solo karijeri otkrili smo koliko daleko ide njegova sposobnost stvaranja apsurdnih tekstova koje kad zapravo malo bolje poslušaš uopće nisu toliko apsurdni i iza sebe kriju jedan genijalan proces razmišljanja.
Prije pet godina izašao je prvi Vojkov solo album vrlo kreativnog naziva: “Vojko”. Već u tom albumu Vojko postaje staple naše scene sa hitovima poput “Zovi čovika” i “Ne može”. Taj čovjek ima toliko raznoliku multigeneracijsku publiku te za njegove hitove znaju svi. Doseg Vojkove sveprisutnosti u našoj kulturi pokazuje činjenica da se pojavio kao tema u Potjeri, ali i na brojnim pub kvizovima diljem Hrvatske (Samo gospodin poput Vojka V može stvoriti ovakve stihove: Hamburger od konja to se zove mortadela//Skupina mortadela zove se ______ – a u kojem hrvatskom gradu je najstariji pojam na kraju stiha?), pa čak i u Saboru.
Unatoč velikoj popularnosti, Vojko često i nije najomiljeniji tip, a među “smrtnicima” već godinama je poznat kao “bachat” i egomanijak. Čini se da je u “Dvojku” Vojko u potpunosti odlučio uroniti u tu personu “negativca” i dati ljudima ono što žele - ljutog, nadrkanog, ciničnog Dvojka.
Album počinje pjesmom “Sharebedžija”, jer on sharea puno stvari. Pjesma je po svom beatu i samoj strukturi dosta jednostavna – naglasak je tu na igri riječima. I tako na kraju Vojko je stalno u dvojbi pa ga zovu Dvojko, čime aludira da je to razlog imena tog albuma, ali i naglasak na generalni ton albuma u kojem Vojko preispituje i “sere o svemu pomalo”.“Sharebedžiju” je popratio singlom “Evo me opet”. Vojko u ovoj pjesmi povezuje poistovjećujuće stihove i probleme starenja u karijeri repera, ali dodatno začinjava traku sampleiranjem istoimenog jugoslavenskog hita Louisa i Južnog vetra folk iz 1988. godine. Vojko i folk se pokazuju kao začuđujuće dobar miks.
Treća pjesma je “Opa” i opći je dojam da kad je Vojko slagao ovaj album ju je napisao iz istog razloga kao i treći stih: “Treći lajn je filler i završava na "brate”, jednostavno nema previše smisla uz ostatak albuma, jedino da relativno napravi prijelaz na “Nikoliko”. Ponovno Vojko pokazuje svoju vještinu baratanja rimama i metaforama, podebljavajući je naglom promjenom tempa iz ujednačenih beatova u brz i pomalo jeziv ritam. Možda ga s razlogom hvata megalomanija.
“Bunga party” koji pak skreće u techno/dance/jungle smjeru zasigurno je zaslužio popularnost rasplesane “Mamacite”, a Vojku se nije priznalo dovoljno zasluga za luđaštvo od lupetanja u stihovima te trake. Amne nepefanole//Fe nevle kepe fangfalve//Vede favleVala//Vele fele feketo//Falava de ke penk palavagevo//Fa da febofang bagala bedebabank//Ubedebabank abenko. Ne znam tko bi se s tim uspio izvući osim Vojka. Već spomenuta “Mamacita” brzo je postala hit, što se moglo i predvidjeti zahvaljujući njezinim rasplesanim ritmovima i latino prizvukom, ali i komičnim stihovima sponzorušama (čitaj: “Gold Digger” – Kanye West).
“Vinom” se pak okreće u ozbiljnijem smjeru i pjeva o teorijama zavjere cjepiva, na ironičan način, naravno. Vojko ima tu sposobnost kritiziranja našeg stanja u državi kao i kritike društva samog te se ne srami opjevati o tome bez dlake na jeziku u “Saborskoj penziji” ili “Mojoj lipi”.
Kulminacija albuma nalazi se na samom kraju: “Tour Life”, pjesma je od dvadeset minuta u kojoj Vojko nije ostao bez teksta. U dvadeset minuta teksta jedino su se ponovili zadnja dva stiha i prijelazi. U čak dvadeset jednoj strofi Vojko je smislio potpuno nov tekst za svaki nastup njegove turneje, bez ponavljanja referenci, metafora ili rima. Voljeli Vojka ili ne, za ovu stvar je zaslužio malo buke uz ruke, buke, ruke.
Vojku se definitivno trebaju priznati zasluge za to što se u potpunosti izdvojio od ostatka scene. Ne pokušava biti gangster (štoviše ruga im se: “repaju ka da su članovi kartela//al mekani su ka od male bebe fontanela”), ne pokušava pratiti trendove trapa mlađih generacija, ostavlja teme poput droga s karijerom u Dječacima, te temama prati svoj život, stoga su mu dijelovi albuma pomalo i autobiografski - kreira svoj put i stil kojim se ističe na sceni kao naš najunikatniji reper, i kad bolje promislim, Kanye je zapravo američka verzija Vojka Vrućine, a ne obratno.
Lucija Kačavenda
